KATOLIČKA CRKVA

Učenje

Crkva uči da se jedinog i istinitog Boga, našeg Stvoritelja i Gospodina, može sa sigurnošću upoznati po njegovim djelima prirodnim svjetlom ljudskog razuma. O Bogu možemo stvarno govoriti, polazeći od mnogostrukih savršenosti stvorova, po kojima su oni slični beskrajno savršenom Bogu. No naš ograničeni govor ne može iscrpsti Božjeg Otajstva. "Stvorenje bez Stvoritelja nestaje". Stoga vjernici znaju da ih Kristova ljubav tjera da donesu svjetlo živoga Boga onima koji ga ne poznaju ili odbacuju. Bog se iz ljubavi objavio i darovao čovjeku. Time nudi konačan i preobilan odgovor na pitanja koja čovjek sebi postavlja o smislu i o cilju vlastitog života. Bog se čovjeku objavio priopćivši mu postupno svoje Otajstvo zahvatima i riječima. Povrh svjedočanstva što ga o sebi daje u stvorenim stvarima, Bog se očitovao našim praroditeljima. Govorio im je, a poslije pada obećao spasenje i ponudio svoj Savez. Bog je sklopio s Noom Savez vječan, Savez između sebe i svih živih bića. Dokle god bude svijeta, trajat će i taj Savez. Bog je izabrao Abrahama i sklopio Savez s njime i njegovim potomstvom. Od njega je načinio svoj narod, kojemu je po Mojsiju objavio svoj Zakon. Taj narod je Bog po prorocima pripravljao, da prihvate spasenje namijenjeno svemu čovječanstvu.

Bog se potpuno objavio poslavši svoga vlastitog Sina, u kojemu je sklopio svoj Savez zauvijek. Krist je konačna Očeva Riječ, tako da poslije njega neće više biti neke druge Objave. Š to je Krist povjerio apostolima, to su oni, propovijedanjem i spisima, po nadahnuću Duha Svetoga, prenijeli svim naraštajima, sve do Kristova slavnog povratka. "Sveta predaja i Sveto pismo sačinjavaju jedan sveti poklad riječi Božje". U njemu, kao u kakvom ogledalu, putujuća Crkva promatra Boga, izvor svih njezinih bogatstava. "U svom naučavanju, životu i bogoštovlju Crkva postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje". Sav Božji narod, na osnovu svoga nadnaravnog osjećaja vjere, neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi. Samo je učiteljstvu Crkve, papi i biskupima u zajedništvu s njime, povjerena služba da autentično tumači Božju riječ. Ime "Sin Božji" označuje jedincati i vječni odnos Isusa Krista s Bogom njegovim Ocem: on je jedinorođeni Sin Očev i Bog sam. Da budemo kršćani, moramo vjerovati da je Isus Krist Sin Božji. Ime "Gospodin" označuje božansko vrhovništvo. Ispovijedati ili zazivati Isusa kao Gospodina znači vjerovati u njegovo božanstvo. "Nitko ne može reći: `Gospodin Isus', osim u Duhu Svetom". U vrijeme od Boga određeno, jedinorođeni se Sin Očev, vječna Riječ i bitna Očeva Slika, utjelovio: ne gubeći božansku narav, uzeo je narav ljudsku. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek u jedinstvu svoje božanske Osobe; zato je jedini Posrednik izmedju Boga i ljudi. Isus Krist ima dvije naravi, božansku i ljudsku, ne pomiješane, nego ujedinjene u jedinstvenoj Osobi Sina Božjega. Budući da je pravi Bog i pravi čovjek, Krist ima ljudski razum i volju, savršeno usklađene i podređene svome božanskom umu i volji, koji su mu zajednički s Ocem i Duhom Svetim.

Svete knjige

Čitavo Sveto pismo samo je jedna knjiga, i ta jedna knjiga jest Krist; uistinu cijelo božansko Pismo govori o Kristu i u njemu se čitavo ispunjava". "Sveta pisma sadrže riječ Božju i - jer su nadahnuta - zaista su riječ Božja". Bog je autor Svetog pisma ukoliko je nadahnuo njegove ljudske pisce; u njima i po njima On djeluje i tako jamči da nas njihovi spisi bez zablude uče istini spasenja. Tumačenje nadahnutih Pisama mora prije svega paziti na ono što je Bog preko svetih autora htio objaviti za naše spasenje. "Ono što je djelo Duha, može se potpuno razumjeti samo pod utjecajem Duha". Crkva prihvaća i časti kao nadahnute 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta. Č etiri evanđelja zauzimaju središnje mjesto, jer im je središte Krist. Iz jedinstva Božjeg nauma i njegove Objave proizlazi jedinstvo dvaju Zavjeta: Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava riječ Božja.

Izvor: http://www.hbk.hr/katekizam/i/index.html

Papa i Rimska Kurija

U vršenju vrhovne, potpune i izravne vlasti nad jedinstvenom Crkvom, Rimski Prvosvećenik koristi urede Rimske Kurije koji, dakle, obavljaju svoje dužnosti u njegovo ime i pod njegovim okriljem za dobro Crkve i u službi posvećenih pastira. CHRISTUS DOMINUS, 9

Izvor: http://www.vatican.va/roman_curia/index.htm